U ovakvim vremenima, ljubav nije samo jedna prijatna riječ, već kompas sama po sebi.
Elif Šafak, Ljubav
Kako živjeti, čemu težiti, kome podariti polovinu ili pak cijeli život – pitanja su na koja je čovjek oduvijek tragao da odgovori. Svako vrijeme nosi poteškoće stvaranja, življenja, pa i voljenja, jer se, gledano očima XXI vijeka ljubav smatra prevaziđenim osjećanjem. Iako rođen u XX vijeku, dr Arsen Đurović je pisao o ljubavi i osjećao je kao da je njegov duh bio zarobljen u epohu renesanse. Snagom svog intelekta, neiskvarenom dušom i sjetnim pogledom na svijet, Arsen je uspio da jedan susret pretvori u vječnost, i ovjekovječi ga riječima kojima odjekuje ljubav. Znao je, kako u poslu, tako i u porodičnom odnosu da pruža cijelog sebe, ne mareći za okolnosti, za znanu činjenicu da nekada čovjek biva nepravedno osuđen, te da strijele mržnje i zavisti idu ka njemu. Intelektualac, maštar, istoričar, brat, sin, muž, profesor – sve je to bio Arsen Đurović i u svakoj od pomenutih životnih uloga unio je beskrajnu volju da se zaštiti od negativnih misli, i da utone u dobronamjerne vode iz kojih isplivava uvijek kao čovjek, nikada kao nešto nedostojno tog imena.
RSS Feed