Bilo jednom jedno Dobro Drvo. Nalik onom iz Silverstejnove bajke ili, kako je kome draže, kratke priče sa fantastičnim elementima i poučnim krajem. Zapravo, koliko poučnim toliko i razočaravajućim. No, ovo je jedno malo drugačije.
Kada je dobro drvo zasađeno na imanju Dobrog gospodina, niko mu se imena ne sjeća pa se ne može sa sigurnošću tvrditi, ono je raslo i klijalo u beskrajnoj ljubavi i poštovanju. Svakoga dana gospodinovi unuci igrali su se oko drveta, a kada je poraslo dovoljno da se mogu penjati na njegove razgranate dijelove, služilo im je i za odmor i za usamljeničke razgovore. Drvo nije umjelo da govori, ali je umjelo da osjeća. Svaki pokret ljudi u njegovoj blizini. Osjećaji su dar. Vremenom je postajalo toliko krošnjasto da se nakrivilo od plodova jabuke.
Kada je dobro drvo zasađeno na imanju Dobrog gospodina, niko mu se imena ne sjeća pa se ne može sa sigurnošću tvrditi, ono je raslo i klijalo u beskrajnoj ljubavi i poštovanju. Svakoga dana gospodinovi unuci igrali su se oko drveta, a kada je poraslo dovoljno da se mogu penjati na njegove razgranate dijelove, služilo im je i za odmor i za usamljeničke razgovore. Drvo nije umjelo da govori, ali je umjelo da osjeća. Svaki pokret ljudi u njegovoj blizini. Osjećaji su dar. Vremenom je postajalo toliko krošnjasto da se nakrivilo od plodova jabuke.