 | Otupili smo... na boje, zvukove... najčešće na zvukove iz prirode a posebno na zvukove iz naših srca. |
Oni koji još uvijek svijet gledaju duhovnim očima obaziru se na godišnjice nekih bitnih događaja, poput rođenja i smrti nekog velikog autora koji je obilježio jednu epohu u svjetskoj književnosti, na umjetničke pokrete u okviru nekih epoha, na stvaralaštvo velikih i malih.
Mag pozorišta, Petar Pejaković, dosjetio se da obilježi 400 godina od smrti velikog Šekspira, i posebno važnu, stogodišnjicu od početka jednog umjetničkog pokreta koji je uzdrmao svijet početkom XX vijeka – dadaizma. Nije lako približiti publici ovaj pokret, koji predstvlja konceptualnu umjetnost, a u kome umjetnički fokus nije na stvaranju estetski prijatnih objekata, već da se svrha života i umjetnosti prikaže kroz apsurd i besmisao rata i stradanja. Nastao kao reakcija na Prvi svjetski rat, dadaizam svojim slikarstvom i književnošću ruši dotadašnje shvatanje umjetnosti i umjetnika, i daje svjetskoj umjetničkoj pozornici novu dimenziju. Već se pojavom Karavana (1916.) nazire jedna od glavnih poruka ovog pravca – kroz besmisleno izgovorene slogove, daleko od poznatog, smislenog jezika upućuje se na nesposobnost velikih svjetskih sila da riješe politička i društvena pitanja, a da ne koriste oružje.
Mag pozorišta, Petar Pejaković, dosjetio se da obilježi 400 godina od smrti velikog Šekspira, i posebno važnu, stogodišnjicu od početka jednog umjetničkog pokreta koji je uzdrmao svijet početkom XX vijeka – dadaizma. Nije lako približiti publici ovaj pokret, koji predstvlja konceptualnu umjetnost, a u kome umjetnički fokus nije na stvaranju estetski prijatnih objekata, već da se svrha života i umjetnosti prikaže kroz apsurd i besmisao rata i stradanja. Nastao kao reakcija na Prvi svjetski rat, dadaizam svojim slikarstvom i književnošću ruši dotadašnje shvatanje umjetnosti i umjetnika, i daje svjetskoj umjetničkoj pozornici novu dimenziju. Već se pojavom Karavana (1916.) nazire jedna od glavnih poruka ovog pravca – kroz besmisleno izgovorene slogove, daleko od poznatog, smislenog jezika upućuje se na nesposobnost velikih svjetskih sila da riješe politička i društvena pitanja, a da ne koriste oružje.
RSS Feed