 |  |
 Galerija ljetnjikovca Buća, oktobarske tople večeri, mirisala je na domaće kolače, nesvakidašnju tortu, i bila preplavljena osmijesima čitalaca koji su svojim prisustvom uveličali jednu mrvu drukču promociju knjige. Moderatorka večeri, Maja Grgurović, pozdravila je prisutne u Tivtu na sljedeći način: Dobro veče u ime CKZ Tivat, autorke Marije Jevtić, i mene, Maje Grgurović. Vaše prisustvo večeras i vaša lica čine ovu salu malom svjetlosnom kutijom već prepunom pozitivne energije i mrvu drukčom od ostalih. Ovaj svijet je poput planine; kako joj se obratiš, tako odjekuje. Ako kažeš nešto dobro, odjeknuće dobra riječ. Neka odlomak Ko zna iz Marijine knjige odjekne kao dobar početak razgovora o njenom stvaralaštvu.
 Tu među brdima, što čuvaju more snova, najtiše vode
od svih voda svijeta, prelive svih svila, pod odrazom galebova i tajanstvene kiše, gdje se vječnost srela. Frano Alfirević Jedan od onih dječaka sa ulica Kotora i Perasta, čiji će život u emigraciji postati žal za svojim krajem, uz anđele čuvare iz njegovih pjesama i snagu sopstvene unutrašnjosti, ostaje jedan od najznačajnijih pjesnika Boke XX vijeka. Bolje od njega samog, nijedan književni kritičar ni ljubitelj njegove poezije ne bi mogao opisati njegovu pasioniranost Bokom: Rođen sam u Kotoru, velikoj smeđoj tvrđavi, ali, kad me pitaju za zavičaj, kao što prsti traže i otkidaju najljepši cvijet, moja duša odabire Perast. On je grad duše, tužno veselje duše, kao njegovi vrtovi s ružama, koji raduju oči. On mi je zarana ispunio duh vedrinom, kao zdenac, u kojem se prelamaju zrale.U njemu sam već u djetinjstvu nazreo nužni red sklada, odazive nevidljive geometrije među stvarima. Ovako, u svojoj pjesmi u prozi pod nazivom Zavičaj, emigrant lirskog srca, samotnik među ulicama Buenos Airesa, opisuje mjesto rođenja i djetinjstva. |
ArHIVA
June 2018
Kategorije
All
|
RSS Feed