Vrati mi moje krpice
  • Blog
  • O meni
  • Kontakt
  • Bibliografija
  • Književne večeri

Don Niko Luković - čuvar tradicije Boke

2/5/2015

Comments

 
Picture
                                                                  PRČANJSKA LUČA

                                                                DON NIKO LUKOVIĆ

Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit u vjekove
da vam v’jence dostojne sapletu,
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit![1]

Oživjeti ličnosti Boke koje su zaslužne za njeno kulturno uzdizanje znači pokrenuti novi talas starih vrijednosti. Vraćanje na lik i djelo don Nika Lukovića nakon toliko vremena potvrđuje njegov nesumnjiv značaj za Prčanj i Boku. Ovaj Prčanjanin, erudita, istoričar i književnik živio je i stvarao u vrijeme bratstva i jedinstva za koje se tokom života strasno zalagao.

[1] Gorski vijenac, riječi Igumana Stefana

Na poseban se način don Niko Luković odnosio prema bogatoj tradiciji njegovog rodnog mjesta i doprinio njegovom razvitku svojim dugogodišnjim radom. Zanesen bogatom primorskom tradicijom branio je ovaj dio Boke od otuđivanja naglašavajući da su preci i tradicija suština svakog vremena. Kao rodoljub, podržavao je i vodio se jugoslovenskim idejama, idejama o bratsvu i ujedinjenju, što potvrdđuje i njegova izjava: Sve sam izbjegavao što nas dijeli, a sve isticao što nas spaja. U ljudima nije pobuđivao pitanja o nacinalnom identitetu, već tokom života pokušavao da sjedini narode u Boki i Prčanju, vođen istinskim čovjekoljubljem. Za njega je ljubav univerzalna i povezuje sve ljude, odbacujući različitosti. Najplemenitiji odraz ljubavi utkan je u umjetnost, a narodi koji pripadaju nekoj umjetnosti u određenom vremenu su privilegovani da učestvuju u stvaranju tradicije.  Don Niko je smatrao da narodi koji se nijesu borili za kulturu, prošli su kroz istoriju kao dim. Tokom života, dao je sebi zadatak da sudjeluje u stvaranju jedne kulture koja je temelj svakog naroda.

Don Niko Luković potiče iz jedne od najuglednijih kapetanskih porodica na Prčanju, a posebnu interesantnost predstavlja podatak da je Petar II Petrović Njegoš za vrijeme svog boravka u Kotor, proveo 3 ljeta u kući Filipa Lukovića, brata njegovog djeda. U maju 1851.godine Njegos  je u toj kući napisao svoju oporuku, a pretpostavlja se da je dorađivao i Gorski vijenac.

S obzirom na to da je najveći crnogorski vladar, mislilac i književnik bio dio istorije i kulture Prčanja, don Niko je posebnu pažnju posvetio čitanju i tumačenju Njegoševih djela. Zanimljivo je da je Njegoš bio prijatelj sa Antonom Lukovićem, kojem je poklonio prvo izdanje Gorskog vijenca, ostala djela kao i sliku sa svojeručnim potpisom. Pjesnikovo oduševljenje Prčanjom i Bokom sublimiralo se u pjesmi Letnje kupanje na Perčanju. Don Niko je djela crnogorskog vladike imao u svojoj blizini, te je mogao, prije nego ostali čitatelji, da otkrije vrijednosti Njegoševog književnog stvaranja.

    Don Niko je rođen 1887.godine na Prčanju, a interesovanje za književnost i istoriju pokazao je još u ranoj mladosti. Kao đak bogoslovije u Zadru započeo je pisanje članaka iz istorije i kulture 1908.godine. Njegov najznačajniji istraživački rad posvetio je crnogorskoj pastirici Ozani (Blaženoj Ozani) koja je svojom životnom pričom očarala don Nika. Živeći 50 godina kao isposnica, u molitvi, posvećena duhovnom razvitku svoje ličnosti, zainteresovala je ovog Prčanjanina svojim bezgrešnim životom. Čudnovata gorštakinja predmet je don Nikove knjige koja je štampana 1929., a povodom 400 godina od smrti Blažene Ozane, izdaje se jubilarno izdanje, u Kotoru, 1965.godine. Knjiga se sastoji iz iscrpnog opisa Ozaninog porijekla, života u selu Releza, dolaska u Kotor, boravka u kući poznate kotorske porodice Buća, kao i put koji je crnogorska pastirica prešla kako bi postala blažena i smatrala se jednom od zaštitnica Kotora. Interesovanje za život blažene Ozane su pokazivali razni književnici, i pretočili oduševljenje njenim čudima u životopise koji se interpretiraju na različite načine. Neki od autora, pored don Nika, koji su učestvovali u prikazivanju života pastirice su: dr Ivan Bolica, Vicko Bolica, Dominik Ceci, Jeronim Kavanjin, Serafin Crijević, Antun Rossi i mnogi drugi.

Mnogobrojne tekstove vezane za istoriju i kulturu Boke, don Niko je pisao za časopis Glas Boke, koji je izlazio sedmično, između dva rata. 1930.godine izdaje knjigu Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki, koja se smatra prvom knjigom o istoriji bokeljskog pomorstva. 1951. u izdanju Narodne knjige, Cetinje, štampana je knjiga Boka Kotorska gdje je pisac sublimirao sva znanja o Boki. Za život don Nika Lukovića posebno je vezan Bogorodični hram na Prčanju, pa je 1965.godine izdao knjigu Opis monumentalnog župskog Bogorodičnog hrama u Prčanju. Bogorodični hram, zdanje koje zavrijeđuje pažnju umjetnika, gradili su prčanjski pomorci 120 godina (1789-1909). Ovaj hram je don Niko smatrao hramom pomoraca, ali i svih ljudi koji vjeruju u dobro i ideale bratstva i jedinstva. Svjestan trajnosti crkkve i njene svevremenosti, ovaj župnik se zalagao da njena unutrašnjost bude što bogatija umjetničkim djelima, stoga je okupio 31 slikara i vajara, poput Ivana Meštrovića, Toma Rosandića, Petra Lubarde. U hramu se nalaze i djela 10 venecijanskih umjetnika iz 17. i 18.vijeka. Bogorodični hram smatra se svjedokom jednog vremena, kada je Prčanj bio važno primorsko pomorsko mjesto, koje ostaje kao dokaz kulturno-istorijskih prilika. Ispred hrama se nalaze biste Štrosmajera, Njegoša, Andrije Zmajevića, Kačića-Miošića, Ućelinija i don Nikova.

Kapitalno djelo don Nika Lukovića predstavlja knjiga Prčanj, u izdanju Bokeške štamparije Kotor, 1937.godine. U tom literarnom ostvarenju pisac je dao istorijsko-estetski prikaz svog rodnog mjesta i na taj način pokazao svu svoju ljubav prema kraju u kojem je živio i stvarao. Ovom knjigom je župnik Prčanja dao podlogu za kasnije verzije tekstova o gradovima i manjim mjestima u Boki, poput monografija i turističkih vodiča.

Porodica Luković je jedna od 12 takozvanih apostolskih porodica (Sbutega, Gjurović, Mihnić, Petkić, Lazzari, Raffaelli, Verona, Maras, Milin, Beskuća i Florio) koje su utemeljile Opštinu Prčanj 1704.godine. na taj način, familija don Nika je imala veliki značaj u stvaranju Opštine primorskog mjesta i svog rodnog kraja.
Picture
Picture
Picture
Comments

    ArHIVA

    June 2019
    June 2018
    May 2018
    April 2018
    February 2018
    January 2018
    June 2017
    April 2017
    March 2017
    January 2017
    December 2016
    October 2016
    August 2016
    July 2016
    June 2016
    April 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    July 2015
    June 2015
    May 2015
    April 2015

    Kategorije

    All
    Djeca
    Kotorski Festival Pozorišta Za Djecu
    Pisci
    Poezija
    Promocije
    Škola

    RSS Feed

Copyright 2018 © Sva prava zadržana.
Website by Aleksandar Kaluđerović - Salkal Photos
  • Blog
  • O meni
  • Kontakt
  • Bibliografija
  • Književne večeri