PRČANJSKA LUČA
DON NIKO LUKOVIĆ
Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit u vjekove
da vam v’jence dostojne sapletu,
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit![1]
Oživjeti ličnosti Boke koje su zaslužne za njeno kulturno uzdizanje znači pokrenuti novi talas starih vrijednosti. Vraćanje na lik i djelo don Nika Lukovića nakon toliko vremena potvrđuje njegov nesumnjiv značaj za Prčanj i Boku. Ovaj Prčanjanin, erudita, istoričar i književnik živio je i stvarao u vrijeme bratstva i jedinstva za koje se tokom života strasno zalagao.
[1] Gorski vijenac, riječi Igumana Stefana
DON NIKO LUKOVIĆ
Pokoljenje za pjesnu stvoreno,
vile će se grabit u vjekove
da vam v’jence dostojne sapletu,
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit![1]
Oživjeti ličnosti Boke koje su zaslužne za njeno kulturno uzdizanje znači pokrenuti novi talas starih vrijednosti. Vraćanje na lik i djelo don Nika Lukovića nakon toliko vremena potvrđuje njegov nesumnjiv značaj za Prčanj i Boku. Ovaj Prčanjanin, erudita, istoričar i književnik živio je i stvarao u vrijeme bratstva i jedinstva za koje se tokom života strasno zalagao.
[1] Gorski vijenac, riječi Igumana Stefana
Na poseban se način don Niko Luković odnosio prema bogatoj tradiciji njegovog rodnog mjesta i doprinio njegovom razvitku svojim dugogodišnjim radom. Zanesen bogatom primorskom tradicijom branio je ovaj dio Boke od otuđivanja naglašavajući da su preci i tradicija suština svakog vremena. Kao rodoljub, podržavao je i vodio se jugoslovenskim idejama, idejama o bratsvu i ujedinjenju, što potvrdđuje i njegova izjava: Sve sam izbjegavao što nas dijeli, a sve isticao što nas spaja. U ljudima nije pobuđivao pitanja o nacinalnom identitetu, već tokom života pokušavao da sjedini narode u Boki i Prčanju, vođen istinskim čovjekoljubljem. Za njega je ljubav univerzalna i povezuje sve ljude, odbacujući različitosti. Najplemenitiji odraz ljubavi utkan je u umjetnost, a narodi koji pripadaju nekoj umjetnosti u određenom vremenu su privilegovani da učestvuju u stvaranju tradicije. Don Niko je smatrao da narodi koji se nijesu borili za kulturu, prošli su kroz istoriju kao dim. Tokom života, dao je sebi zadatak da sudjeluje u stvaranju jedne kulture koja je temelj svakog naroda.
Don Niko Luković potiče iz jedne od najuglednijih kapetanskih porodica na Prčanju, a posebnu interesantnost predstavlja podatak da je Petar II Petrović Njegoš za vrijeme svog boravka u Kotor, proveo 3 ljeta u kući Filipa Lukovića, brata njegovog djeda. U maju 1851.godine Njegos je u toj kući napisao svoju oporuku, a pretpostavlja se da je dorađivao i Gorski vijenac.
S obzirom na to da je najveći crnogorski vladar, mislilac i književnik bio dio istorije i kulture Prčanja, don Niko je posebnu pažnju posvetio čitanju i tumačenju Njegoševih djela. Zanimljivo je da je Njegoš bio prijatelj sa Antonom Lukovićem, kojem je poklonio prvo izdanje Gorskog vijenca, ostala djela kao i sliku sa svojeručnim potpisom. Pjesnikovo oduševljenje Prčanjom i Bokom sublimiralo se u pjesmi Letnje kupanje na Perčanju. Don Niko je djela crnogorskog vladike imao u svojoj blizini, te je mogao, prije nego ostali čitatelji, da otkrije vrijednosti Njegoševog književnog stvaranja.
Don Niko je rođen 1887.godine na Prčanju, a interesovanje za književnost i istoriju pokazao je još u ranoj mladosti. Kao đak bogoslovije u Zadru započeo je pisanje članaka iz istorije i kulture 1908.godine. Njegov najznačajniji istraživački rad posvetio je crnogorskoj pastirici Ozani (Blaženoj Ozani) koja je svojom životnom pričom očarala don Nika. Živeći 50 godina kao isposnica, u molitvi, posvećena duhovnom razvitku svoje ličnosti, zainteresovala je ovog Prčanjanina svojim bezgrešnim životom. Čudnovata gorštakinja predmet je don Nikove knjige koja je štampana 1929., a povodom 400 godina od smrti Blažene Ozane, izdaje se jubilarno izdanje, u Kotoru, 1965.godine. Knjiga se sastoji iz iscrpnog opisa Ozaninog porijekla, života u selu Releza, dolaska u Kotor, boravka u kući poznate kotorske porodice Buća, kao i put koji je crnogorska pastirica prešla kako bi postala blažena i smatrala se jednom od zaštitnica Kotora. Interesovanje za život blažene Ozane su pokazivali razni književnici, i pretočili oduševljenje njenim čudima u životopise koji se interpretiraju na različite načine. Neki od autora, pored don Nika, koji su učestvovali u prikazivanju života pastirice su: dr Ivan Bolica, Vicko Bolica, Dominik Ceci, Jeronim Kavanjin, Serafin Crijević, Antun Rossi i mnogi drugi.
Mnogobrojne tekstove vezane za istoriju i kulturu Boke, don Niko je pisao za časopis Glas Boke, koji je izlazio sedmično, između dva rata. 1930.godine izdaje knjigu Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki, koja se smatra prvom knjigom o istoriji bokeljskog pomorstva. 1951. u izdanju Narodne knjige, Cetinje, štampana je knjiga Boka Kotorska gdje je pisac sublimirao sva znanja o Boki. Za život don Nika Lukovića posebno je vezan Bogorodični hram na Prčanju, pa je 1965.godine izdao knjigu Opis monumentalnog župskog Bogorodičnog hrama u Prčanju. Bogorodični hram, zdanje koje zavrijeđuje pažnju umjetnika, gradili su prčanjski pomorci 120 godina (1789-1909). Ovaj hram je don Niko smatrao hramom pomoraca, ali i svih ljudi koji vjeruju u dobro i ideale bratstva i jedinstva. Svjestan trajnosti crkkve i njene svevremenosti, ovaj župnik se zalagao da njena unutrašnjost bude što bogatija umjetničkim djelima, stoga je okupio 31 slikara i vajara, poput Ivana Meštrovića, Toma Rosandića, Petra Lubarde. U hramu se nalaze i djela 10 venecijanskih umjetnika iz 17. i 18.vijeka. Bogorodični hram smatra se svjedokom jednog vremena, kada je Prčanj bio važno primorsko pomorsko mjesto, koje ostaje kao dokaz kulturno-istorijskih prilika. Ispred hrama se nalaze biste Štrosmajera, Njegoša, Andrije Zmajevića, Kačića-Miošića, Ućelinija i don Nikova.
Kapitalno djelo don Nika Lukovića predstavlja knjiga Prčanj, u izdanju Bokeške štamparije Kotor, 1937.godine. U tom literarnom ostvarenju pisac je dao istorijsko-estetski prikaz svog rodnog mjesta i na taj način pokazao svu svoju ljubav prema kraju u kojem je živio i stvarao. Ovom knjigom je župnik Prčanja dao podlogu za kasnije verzije tekstova o gradovima i manjim mjestima u Boki, poput monografija i turističkih vodiča.
Porodica Luković je jedna od 12 takozvanih apostolskih porodica (Sbutega, Gjurović, Mihnić, Petkić, Lazzari, Raffaelli, Verona, Maras, Milin, Beskuća i Florio) koje su utemeljile Opštinu Prčanj 1704.godine. na taj način, familija don Nika je imala veliki značaj u stvaranju Opštine primorskog mjesta i svog rodnog kraja.
Don Niko Luković potiče iz jedne od najuglednijih kapetanskih porodica na Prčanju, a posebnu interesantnost predstavlja podatak da je Petar II Petrović Njegoš za vrijeme svog boravka u Kotor, proveo 3 ljeta u kući Filipa Lukovića, brata njegovog djeda. U maju 1851.godine Njegos je u toj kući napisao svoju oporuku, a pretpostavlja se da je dorađivao i Gorski vijenac.
S obzirom na to da je najveći crnogorski vladar, mislilac i književnik bio dio istorije i kulture Prčanja, don Niko je posebnu pažnju posvetio čitanju i tumačenju Njegoševih djela. Zanimljivo je da je Njegoš bio prijatelj sa Antonom Lukovićem, kojem je poklonio prvo izdanje Gorskog vijenca, ostala djela kao i sliku sa svojeručnim potpisom. Pjesnikovo oduševljenje Prčanjom i Bokom sublimiralo se u pjesmi Letnje kupanje na Perčanju. Don Niko je djela crnogorskog vladike imao u svojoj blizini, te je mogao, prije nego ostali čitatelji, da otkrije vrijednosti Njegoševog književnog stvaranja.
Don Niko je rođen 1887.godine na Prčanju, a interesovanje za književnost i istoriju pokazao je još u ranoj mladosti. Kao đak bogoslovije u Zadru započeo je pisanje članaka iz istorije i kulture 1908.godine. Njegov najznačajniji istraživački rad posvetio je crnogorskoj pastirici Ozani (Blaženoj Ozani) koja je svojom životnom pričom očarala don Nika. Živeći 50 godina kao isposnica, u molitvi, posvećena duhovnom razvitku svoje ličnosti, zainteresovala je ovog Prčanjanina svojim bezgrešnim životom. Čudnovata gorštakinja predmet je don Nikove knjige koja je štampana 1929., a povodom 400 godina od smrti Blažene Ozane, izdaje se jubilarno izdanje, u Kotoru, 1965.godine. Knjiga se sastoji iz iscrpnog opisa Ozaninog porijekla, života u selu Releza, dolaska u Kotor, boravka u kući poznate kotorske porodice Buća, kao i put koji je crnogorska pastirica prešla kako bi postala blažena i smatrala se jednom od zaštitnica Kotora. Interesovanje za život blažene Ozane su pokazivali razni književnici, i pretočili oduševljenje njenim čudima u životopise koji se interpretiraju na različite načine. Neki od autora, pored don Nika, koji su učestvovali u prikazivanju života pastirice su: dr Ivan Bolica, Vicko Bolica, Dominik Ceci, Jeronim Kavanjin, Serafin Crijević, Antun Rossi i mnogi drugi.
Mnogobrojne tekstove vezane za istoriju i kulturu Boke, don Niko je pisao za časopis Glas Boke, koji je izlazio sedmično, između dva rata. 1930.godine izdaje knjigu Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki, koja se smatra prvom knjigom o istoriji bokeljskog pomorstva. 1951. u izdanju Narodne knjige, Cetinje, štampana je knjiga Boka Kotorska gdje je pisac sublimirao sva znanja o Boki. Za život don Nika Lukovića posebno je vezan Bogorodični hram na Prčanju, pa je 1965.godine izdao knjigu Opis monumentalnog župskog Bogorodičnog hrama u Prčanju. Bogorodični hram, zdanje koje zavrijeđuje pažnju umjetnika, gradili su prčanjski pomorci 120 godina (1789-1909). Ovaj hram je don Niko smatrao hramom pomoraca, ali i svih ljudi koji vjeruju u dobro i ideale bratstva i jedinstva. Svjestan trajnosti crkkve i njene svevremenosti, ovaj župnik se zalagao da njena unutrašnjost bude što bogatija umjetničkim djelima, stoga je okupio 31 slikara i vajara, poput Ivana Meštrovića, Toma Rosandića, Petra Lubarde. U hramu se nalaze i djela 10 venecijanskih umjetnika iz 17. i 18.vijeka. Bogorodični hram smatra se svjedokom jednog vremena, kada je Prčanj bio važno primorsko pomorsko mjesto, koje ostaje kao dokaz kulturno-istorijskih prilika. Ispred hrama se nalaze biste Štrosmajera, Njegoša, Andrije Zmajevića, Kačića-Miošića, Ućelinija i don Nikova.
Kapitalno djelo don Nika Lukovića predstavlja knjiga Prčanj, u izdanju Bokeške štamparije Kotor, 1937.godine. U tom literarnom ostvarenju pisac je dao istorijsko-estetski prikaz svog rodnog mjesta i na taj način pokazao svu svoju ljubav prema kraju u kojem je živio i stvarao. Ovom knjigom je župnik Prčanja dao podlogu za kasnije verzije tekstova o gradovima i manjim mjestima u Boki, poput monografija i turističkih vodiča.
Porodica Luković je jedna od 12 takozvanih apostolskih porodica (Sbutega, Gjurović, Mihnić, Petkić, Lazzari, Raffaelli, Verona, Maras, Milin, Beskuća i Florio) koje su utemeljile Opštinu Prčanj 1704.godine. na taj način, familija don Nika je imala veliki značaj u stvaranju Opštine primorskog mjesta i svog rodnog kraja.
 |  |
RSS Feed