ZAZIDANA DJEVICA
O BLAŽENOJ OZANI KOTORSKOJ
Vi, divne zvijezde moga mraka, poslednji orijentiri životnog prostranstva,
rasijani životnim svodom, ne odabrani, opredijeljeni, izgarajući ljudi, svijeće.
Dok je vas na nebu moga životnog prostranstva bit će moralnog zakona u meni.
Don Branko Sbutega
Da Kotorani imaju što pokazati svijetu, ali i podsjetiti sami sebe na kulturu u čijem okrilju se nalaze vjekovima unazad, svjedoče brojne znamenite ličnosti ovog drevnog grada. Nabrajati sve one koji su svojim radom, stvaralačkim zanosom i specifičnim temperamentom ukorijenili naslijeđe Boke, bilo bi kao nabrajati svaki kutak Kotora, svaku pjacetu, svaki trg, svaki kamen. Koračajući mirno, sa mnogo ljubavi i dobrote, ti ljudi su svoje živote posvetili umjetnosti, književnosti, istoriji, i borili se svojim djelima da Kotorane predstave kao dostojanstvene i humane.
O BLAŽENOJ OZANI KOTORSKOJ
Vi, divne zvijezde moga mraka, poslednji orijentiri životnog prostranstva,
rasijani životnim svodom, ne odabrani, opredijeljeni, izgarajući ljudi, svijeće.
Dok je vas na nebu moga životnog prostranstva bit će moralnog zakona u meni.
Don Branko Sbutega
Da Kotorani imaju što pokazati svijetu, ali i podsjetiti sami sebe na kulturu u čijem okrilju se nalaze vjekovima unazad, svjedoče brojne znamenite ličnosti ovog drevnog grada. Nabrajati sve one koji su svojim radom, stvaralačkim zanosom i specifičnim temperamentom ukorijenili naslijeđe Boke, bilo bi kao nabrajati svaki kutak Kotora, svaku pjacetu, svaki trg, svaki kamen. Koračajući mirno, sa mnogo ljubavi i dobrote, ti ljudi su svoje živote posvetili umjetnosti, književnosti, istoriji, i borili se svojim djelima da Kotorane predstave kao dostojanstvene i humane.
Priču o ženi koja je velikom ljubavlju prema gradu osvojila srca Kotorana, ali i Crnogoraca, boje stihovi Lesa Ivanovića:
Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.
Za vrijeme dolaska renesansnog duha u Crnu Goru, tačnije, na crnogorsko primorje, rođena je, 1493.godine blažena Ozana. Istorija Zete XV vijeka bilježi, pored svih nedaća koje su je zahvatile u istorijskom smislu, i važan događaj za crnogorsku i bokeljsku kulturu – rođenje prve južnoslovenske katoličke svetice. Da bi što vjerodostojnije prikazao život ove svetice, don Niko Luković odlazi u selo Releza u Lješanskoj nahiji, kako bi osjetio u kakvim se geografskim i duhovnim prilikama razvijala duša jedne žene, koja vremenom, svojom duhovnom snagom, pokazuje svetačke sposobnosti. Istorija je zabilježila da je rodno mjesto blažene Ozane bilo na povoljnom geografskom mjestu, te da je predstavljalo trgovački put za vrijeme srednjeg vijeka. S obzirom na to da su zetska naselja oko tog puta bila okrenuta ka Kotoru, otud i objašnjenje kako je sudbina odvela Ozanu u Kotor. Požrtvovanje i hrišćanska krepost, oduvijek su pratile Ozanin život, dovodeći je u grad ispod Lovćena, na pjenu od mora, gdje su se vjekovima ukrštale kulture, prožimajući se i ostavljajući neizbrisive tragove. Ozana je rođena pod imenom Katarina Kosić, kako svjedoče mnogobrojni pisci koji su se interesovali za njen život, u pravoslavnoj porodici. Svoje djetinjstvo je provela čuvajući stado na proplancima, diveći se prirodi koja je nesumnjivo uticala da njen pogled uvijek bude upućen ka zavičaju i prirodnim ljepotama koje su je okruživale. Sa svojih četrnaest godina, nakon duhovnog viđenja, otišla je u Kotor. Smjestila se kod poznate kotorske porodice Buća, i svojom požrtvovanošću, ljubavlju prema duhovnom životu i kreposti zadobila pažnju mnogih. Ozanina želja da pomogne slabijima i onima kojima je pomoć potrebna, prerasta vremenom u želju da se potpuno posveti duhovnom životu i prikloni Bogu zauvijek. Ubrzo postaje redovnica dominikanskog reda, koji je za tadašnji Kotor značio potporu za nauku, umjetnost i sam razvitak grada. Predana pokorničkom načinu života, Ozana svoja duhovna putovanja započinje u isposnici pokraj crkve sv. Pavla. Don Niko Luković, kao znameniti istoričar i književnik koji se interesovao za život blažene Ozane, u svojoj knjizi Blažena Ozana Kotorka piše o ovoj djevici sa mnogo poštovanja: Djevičanska čistoća i pokora bile su njene glavne kreposti. Nastojala je svim svojim silama da rajski dar čistoće sačuva. Zauzlani konopci kojima je iskazivala svoju pokoru nalaze se, po predanju, u crkvi sv. Marije u Donjem Stolivu. U Relikvijaru sv. Tripuna nalazi se i jedan tjelesnik, kojeg je ona ručno izvezla.
Ozana je poznata i po svojim prorčanskim moćima, kao i iscjeljiteljskim, za koje don Niko Luković navodi primjere u svojoj knjizi. Najbolnija priča o ljudskoj nesreći je svakako storija o petogodišnjem dječaku iz Perasta, kojeg je, slijepog, Ozana savjetovala da se sa porodicom pomoli sv. Ivanu Krstitelju, čije je ime dijete nosilo, te da mu morem operu oči. Ovim činom je dijete progledalo, a Ozanine božanske moći ušle u istoriju Kotora. Prema podacima koji nude pisci njenog životopisa, Ozana je bila nagrađena od Boga i stalnim viđenjima. Kotorani se sa posebnom ljubavlju i poštovanjem odnose prema kultu blažene Ozane, i smatraju je zaštitnicom grada, pored sv. Tripuna.
27. aprila 1565.godine umire blažena Ozana, smrću pravednika, isposnika, velikog filantropa i rodoljuba.
Književnici su se sa posebnom odanošću i poštovanjem odnosili prema životu zazidane djevice, pišući biografije i poeziju u kojoj je Ozana bila glavni motiv i tema. Prvi poznati životopis napisan je na italijanskom jeziku i djelo je nepoznatog autora, a preveo ga je dubrovački dominikanac Serafin Crijević, u prvoj polovini XVIII vijeka. Biografiju pod nazivom Vita Beata Osanna da Cattaro napisao je kotorski plemić, ljekar, dr. Ivan Bolica. Prvi literarni prikaz Ozaninog lika i djela nastao je iz pera Bazilija Gradića, Dubrovčanina, benediktinca. Čuveni teolog, Florentinac, Serafino Razzi, prvi je strani književnik koji je pisao o životu blažene Ozane, inspirisan njenim duhovnim prostranstvom. Vicko Bolica, kotorski plemić napisao je pjesmu u osmercu, posvećenu Ozani Kotorskoj:
Hvala t’budi, dobri Bože,
pokli iskra tve ljubavi,
ku u Ozanu slavnu stavi,
učiniti toli može,
da nevješta Vlahinjica
i djetece nedozrelo,
koe se u tursko rodi selo,
tva se učini nasljednica.
Bolica je u svojoj pjesmi ukazao na činjenicu da je Ozana došla na Primorje iz crnogorskog zabačenog sela, i postala najveća svetica Kotora, Boke i cijele Crne Gore. Život blažene Ozane postaje inspiracija za sve pisce koji žele istaći njen značaj za Kotor, uokvirujući u književno djelo njene svetačke moći, dobrodušnost i moralnost koju je, prema pričama Kotorana i Crnogoraca ispoljavala pri svakom susretu sa ljudima. U srcima Bokelja ostaje vječno da živi spomen i sjećanje na sveticu iz Releza, koja je čistim i neukaljanim srcem i dobrim djelima pokazala svoju veličinu i približila se nebesima. Uz blaženog Gracije sa Mula, sv. Leopolda iz Herceg Novog, proglašenjem Ozane za sveticu, Boka zasluženo dobija naziv: Zaliv svetaca.
Ima ćutljivih patnika na svijetu
što se samo umorno i gorko nasmiješe
na ljude kad se o njih teško ogriješe
i suminu ih nevini, nalik cvijetu.
Za vrijeme dolaska renesansnog duha u Crnu Goru, tačnije, na crnogorsko primorje, rođena je, 1493.godine blažena Ozana. Istorija Zete XV vijeka bilježi, pored svih nedaća koje su je zahvatile u istorijskom smislu, i važan događaj za crnogorsku i bokeljsku kulturu – rođenje prve južnoslovenske katoličke svetice. Da bi što vjerodostojnije prikazao život ove svetice, don Niko Luković odlazi u selo Releza u Lješanskoj nahiji, kako bi osjetio u kakvim se geografskim i duhovnim prilikama razvijala duša jedne žene, koja vremenom, svojom duhovnom snagom, pokazuje svetačke sposobnosti. Istorija je zabilježila da je rodno mjesto blažene Ozane bilo na povoljnom geografskom mjestu, te da je predstavljalo trgovački put za vrijeme srednjeg vijeka. S obzirom na to da su zetska naselja oko tog puta bila okrenuta ka Kotoru, otud i objašnjenje kako je sudbina odvela Ozanu u Kotor. Požrtvovanje i hrišćanska krepost, oduvijek su pratile Ozanin život, dovodeći je u grad ispod Lovćena, na pjenu od mora, gdje su se vjekovima ukrštale kulture, prožimajući se i ostavljajući neizbrisive tragove. Ozana je rođena pod imenom Katarina Kosić, kako svjedoče mnogobrojni pisci koji su se interesovali za njen život, u pravoslavnoj porodici. Svoje djetinjstvo je provela čuvajući stado na proplancima, diveći se prirodi koja je nesumnjivo uticala da njen pogled uvijek bude upućen ka zavičaju i prirodnim ljepotama koje su je okruživale. Sa svojih četrnaest godina, nakon duhovnog viđenja, otišla je u Kotor. Smjestila se kod poznate kotorske porodice Buća, i svojom požrtvovanošću, ljubavlju prema duhovnom životu i kreposti zadobila pažnju mnogih. Ozanina želja da pomogne slabijima i onima kojima je pomoć potrebna, prerasta vremenom u želju da se potpuno posveti duhovnom životu i prikloni Bogu zauvijek. Ubrzo postaje redovnica dominikanskog reda, koji je za tadašnji Kotor značio potporu za nauku, umjetnost i sam razvitak grada. Predana pokorničkom načinu života, Ozana svoja duhovna putovanja započinje u isposnici pokraj crkve sv. Pavla. Don Niko Luković, kao znameniti istoričar i književnik koji se interesovao za život blažene Ozane, u svojoj knjizi Blažena Ozana Kotorka piše o ovoj djevici sa mnogo poštovanja: Djevičanska čistoća i pokora bile su njene glavne kreposti. Nastojala je svim svojim silama da rajski dar čistoće sačuva. Zauzlani konopci kojima je iskazivala svoju pokoru nalaze se, po predanju, u crkvi sv. Marije u Donjem Stolivu. U Relikvijaru sv. Tripuna nalazi se i jedan tjelesnik, kojeg je ona ručno izvezla.
Ozana je poznata i po svojim prorčanskim moćima, kao i iscjeljiteljskim, za koje don Niko Luković navodi primjere u svojoj knjizi. Najbolnija priča o ljudskoj nesreći je svakako storija o petogodišnjem dječaku iz Perasta, kojeg je, slijepog, Ozana savjetovala da se sa porodicom pomoli sv. Ivanu Krstitelju, čije je ime dijete nosilo, te da mu morem operu oči. Ovim činom je dijete progledalo, a Ozanine božanske moći ušle u istoriju Kotora. Prema podacima koji nude pisci njenog životopisa, Ozana je bila nagrađena od Boga i stalnim viđenjima. Kotorani se sa posebnom ljubavlju i poštovanjem odnose prema kultu blažene Ozane, i smatraju je zaštitnicom grada, pored sv. Tripuna.
27. aprila 1565.godine umire blažena Ozana, smrću pravednika, isposnika, velikog filantropa i rodoljuba.
Književnici su se sa posebnom odanošću i poštovanjem odnosili prema životu zazidane djevice, pišući biografije i poeziju u kojoj je Ozana bila glavni motiv i tema. Prvi poznati životopis napisan je na italijanskom jeziku i djelo je nepoznatog autora, a preveo ga je dubrovački dominikanac Serafin Crijević, u prvoj polovini XVIII vijeka. Biografiju pod nazivom Vita Beata Osanna da Cattaro napisao je kotorski plemić, ljekar, dr. Ivan Bolica. Prvi literarni prikaz Ozaninog lika i djela nastao je iz pera Bazilija Gradića, Dubrovčanina, benediktinca. Čuveni teolog, Florentinac, Serafino Razzi, prvi je strani književnik koji je pisao o životu blažene Ozane, inspirisan njenim duhovnim prostranstvom. Vicko Bolica, kotorski plemić napisao je pjesmu u osmercu, posvećenu Ozani Kotorskoj:
Hvala t’budi, dobri Bože,
pokli iskra tve ljubavi,
ku u Ozanu slavnu stavi,
učiniti toli može,
da nevješta Vlahinjica
i djetece nedozrelo,
koe se u tursko rodi selo,
tva se učini nasljednica.
Bolica je u svojoj pjesmi ukazao na činjenicu da je Ozana došla na Primorje iz crnogorskog zabačenog sela, i postala najveća svetica Kotora, Boke i cijele Crne Gore. Život blažene Ozane postaje inspiracija za sve pisce koji žele istaći njen značaj za Kotor, uokvirujući u književno djelo njene svetačke moći, dobrodušnost i moralnost koju je, prema pričama Kotorana i Crnogoraca ispoljavala pri svakom susretu sa ljudima. U srcima Bokelja ostaje vječno da živi spomen i sjećanje na sveticu iz Releza, koja je čistim i neukaljanim srcem i dobrim djelima pokazala svoju veličinu i približila se nebesima. Uz blaženog Gracije sa Mula, sv. Leopolda iz Herceg Novog, proglašenjem Ozane za sveticu, Boka zasluženo dobija naziv: Zaliv svetaca.
 |  |
RSS Feed